‘U Hrvatskoj mi je duša iako živim u Australiji, no Hrvatska će teško opstati uz toliku korupciju’ ‘U Hrvatskoj mi je duša iako živim u Australiji, no Hrvatska će teško opstati uz toliku korupciju’
I AUSTRALSKI REDATELJ Steve Ravic sudjelovao NA HRVATSKIM SVJETSKIM IGRAMA:

‘U Hrvatskoj mi je duša iako živim u Australiji, no Hrvatska će teško opstati uz toliku korupciju’

Iseljeništvo i svijet 2. kolovoza 2023. Damir Kramarić

TweetEmailPrint ”Radim dokumentarac o svjetski poznatom umjetniku Charles Bilichu, rodom iz Lovrana, kojega je pokrala Općina Lovran. Uzeli su mu 87 slika, izbacili ga... ‘U Hrvatskoj mi je duša iako živim u Australiji, no Hrvatska će teško opstati uz toliku korupciju’


”Radim dokumentarac o svjetski poznatom umjetniku Charles Bilichu, rodom iz Lovrana, kojega je pokrala Općina Lovran. Uzeli su mu 87 slika, izbacili ga iz kule u koju je uložio milijune, a sve nakon što je u Lovranu htio podići spomenik žrtvama partizanskih zločina, jer su i članovi njegove obitelji ubijeni i bačeni u fojbu. O aferi sa slikama je raspravljao i australski parlament, a i najjače australske novine The Australian su napravile veliku priču o tom skandalu”, ističe Steve Ravić.  U Općini Lovran, pak, tvrde da su Bilicheve umjetnine stekli legalnim putem…

Na nedavno održanim Petim hrvatskim svjetskim igrama u Zagrebu razgovarali smo i sa Steveom Ravicem, reprezentativcem Australije, ujedno i australskim redateljem, novinarom te producentom. Još je bio zadihan od nogometne utakmice u kojoj je tren ranije sudjelovao.

”Živim u Melbourneu, a u Hrvatskoj sam dva – tri puta godišnje. Sada se vraćam u Australiju pa ću za 10 dana opet doći. Radim s poznatim umjetnicima poput Charles Bilicha te Marka Perkovića Thompsona”, rekao je u uvodu australski Hrvat, kojemu je otac porijeklom iz Širokog Brijega, a mama iz Nove Gradiške, a koji tvrdi da mu je duša u Hrvatskoj i onda kada je fizički negdje drugdje.

I premda biranim riječima govori o hrvatskim prednostima i dragocjenostima, vrlo otvoreno je progovorio i o onome što smatra rak ranom domovine.

‘S odvjetnikom Markušićem radim na istrazi oko krađe slika’

”Kada me netko pita o pripadnosti i identitetu, kažem mu da mi je Australija kao mater koja me usvojila, a Hrvatska mi je majka. To mi je domovina, iako sam tamo rođen. Samo, nažalost, Hrvatska je takva,  kakva je. Korupcija mi najviše smeta. Imamo, primjerice, slučaj svjetski poznatog umjetnika Charles Bilicha, rodom iz Lovrana, kojega je pokrala općina Lovran. Njemu su 87 slika uzeli, izbacili su ga iz kule u Lovranu, u koju je uložio milijune. Zadnje tri i pol godine, zajedno s odvjetnikom Don Markušićem, također povratnikom iz Australije, radim istragu u vezi krađa tih umjetnina”, istaknuo je u uvodu Steve Ravić.

Opisao je potom cijeli događaj (iz kuta Charles Bilicha), o kojem su pisali i veliki australski mediji – budući da je Bilich uistinu svjetski poznati slikar – čija djela dostižu vrlo visoku cijenu. Bilich je, napominje Ravic, bio službeni slikar mnogih olimpijskih igara, slikao je papu Ivana Pavla II., Muhamed Alija i mnoge druge poznate osobe, a umjetnine su mu izložene u muzejima i galerijama širom svijeta pa tako i u Olimpijskom muzeju u Lausanneu, u zgradi Ujedinjenih naroda, u Bijeloj kući…

‘Gledao kako su partizani bacali ljude u jame’

”O cijelom skandalu, koji se događao 2007. i 2008. godine, raspravljao je i australski parlament. Njima sam dao sve podatke. I najjače australske novine The Australian su napravile priču na čak sedam stranica o toj aferi. Htio sam da se to objavi i u Hrvatskoj. Dolazio sam tu s odvjetnikom Don Markušićem, radili smo istrage i puno toga smo otkrili. Sve informacije poslali smo Jutarnjem listu i Novom listu, moleći ih da to objave. Jedino je Novi list nešto objavio, jer smo ih ‘pritiskali’, dok Jutarnji ne želi baš ništa objaviti”, napominje Ravić.

Ispričao je potom široj javnosti nedovoljno poznatu priču o Charles Bilichu, koji je rođen u Lovranu 1934. godine, a koji je iz tadašnje Jugoslavije pobjegao 1954. godine; prvo u Austriju, a kasnije u Australiju, gdje je kasnije postao jedan od najpoznatijih australskih umjetnika.

”Charles Bilich je kao dijete gledao kako su partizani bacali ljude u jame. I njegova obitelj je tako ubijena. Kasnije je, kao mladić, išao istraživate te fojbe, zbog čega su ga u dobi od 18 godina zatvorili. Pustili su ga nakon dvije godine pod uvjetom da više ne progovori o tom zločinu. Nakon toga je zbrisao preko austrijske granice, da bi kasnije došao u Australiju, gdje je postao priznati umjetnik. Kasnije se vratio u Hrvatsku, odnosno u svoj Lovran, gdje je iz svog džepa platio velik iznos da se restaurira cijela lovranska kula. Zauzvrat, lokalne vlasti su mu dale taj prostor u najam do 2010. godine, da može unutra izložiti svoje umjetnine. Problemi za Bilicha su počeli kada je 2007. otišao u Općinu i rekao da želi u Lovranu podići spomenik za žrtve komunističkih zločina”, navodi Bilichev bliski suradnik Steve Ravić.

Sud presudio u korist Općine

Dodaje potom da su Bilichu u Općini rekli da nemaju novca za spomenik, no on je naglasio da će sve sam platiti.

”Čim se vratio u Australiju, u hrvatskim je novinama pisalo kako Bilich ne plaća najam Općini, iako je dogovor bio da najam ne treba plaćati do 2010. jer je svojim novcem restaurirao cijelu kulu. Svakakve laži su iznosili protiv njega. Cijeli slučaj je završio na sudu, koji je presudio u korist Općine, a protiv Bilicha. Izbacili su ga 2008. godine, dakle dvije godine prije nego je istekao ugovor o najmu. Dali su mu 30 dana da iseli sve stvari. No, on je u to vrijeme bio u Australiji i nije mogao tako brzo izmjestiti umjetnine. U kuli je imao 87 slika, 36 maketa brodova i druge predmete. Nakon toga, njegove skupocjene umjetnine su nestale. Završilo je tako da je on njima, tobože, dužan. Rekli su mu da njegove slike vrijede samo 10 posto od onoga što uistinu vrijede. Tu nepravdu je Bilić sam pokušavao ispraviti deset godina. Kada sam za tu priču doznao, odlučio sam raditi dokumentarni film o tome. Javio sam se odvjetniku Don Markušiću te smo zajednički krenuli u posao. Sada nas žele utišati, da ne pričamo o cijeloj aferi”, naglašava Steve Bilić.

Objašnjava da se sudstvo u Hrvatskoj mora promijeniti, jer Hrvatska na ovakav način, kako tvrdi, ne može opstati. Ljudi, kaže, zbog nepravde i korupcije odlaze iz zemlje, što je vrlo žalosno.

”Nadam se da će se jednog dana i to popraviti. Očito je da su strukture iz bivše države preuzele baš sve. No, možda će jednog dana i Udba nestati iz Hrvatske, kao što se ostvario san da nastane Hrvatska država.  Teško je to ne reći, kada u Hrvatskoj vlada tolika korupcija i kada se ta korupcija nikako ne može suzbiti”, zaključuje Steve Ravić, kojemu su se otac i majka upoznali 1973. godine u Australiji, potom se vjenčali, da bi on bio rođen krajem iste godine.

Steve je pak svoju životnu partnericu upoznao tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva u nogometu 2006. u Njemačkoj, uoči legendarne utakmice Hrvatska – Australija.

Suprugu upoznao na utakmici Hrvatska – Australija

”Rođena sam u Njemačkoj, a školu sam završila u Zagrebu. Onda je došao rat pa sam se vratila u Njemačku, jer su roditelji tamo živjeli i radili. Tijekom Svjetskog prvenstva 2006. godine u Stuttgartu došla sam u ‘Karlovačko korner’, gdje su se okupili brojni hrvatski navijači. Tamo sam upoznala Stevea. Kasnije sam s njim otišla u Australiju i tamo sada živim. Takva mi je, eto, sudbina”, ispričala nam je Vesna Trokter, također sudionica Petih hrvatskih svjetskih igara u Zagrebu.

”Prvi puta sam na Svjetskim igrama i savšeno je. Sve je dobro organizirano, atmosfera je sjajna. Svi s kojima sam razgovarala rekli su da se ovjde osjećaju sigurno, zadovoljno i sretno”, istaknula je gospođa Trokter.

I ona smatra da je najveći problem u Hrvatskoj politika, odnosno političari.

”Hrvatska je jedna od najljepših i najboljih zemalja na svijetu, ljudi su savršeni, hrana također, zrak je čist, jedino politika kvari dojam. A politika određuje sve i utječe na sve nas. Zato ljudi i dalje, nažalost, odlaze iz ove prekrasne zemlje”, zaključila je australska Hrvatica.

I hrvatski mediji pisali o ‘slučaju Bilich’

Valja napomenuti da su i pojedini hrvatski mediji pisali o Charlesu Bilichu i njegovom sukobu s Općinom Lovran, ali i o vrlo skupocjenim slikama Charlesa Bilicha. Jutarnji list je u jednom od tekstova iz 2018. godine objavio da pojedine njegove slike, poput ‘Mona Lisa Smile‘ ili Akt ‘Bollywood Star‘ stoje svaka po 65 tisuća dolara.

Zato ne čudi da su Bilich i Ravić bili ogorčeni kada je Općina, nakon što je sudski došla u posjed Bilichevih umjetnina, na dražbi vrlo jeftino prodavala njegova djela. U Općini Lovran, inače, tvrde da su Bilicheve umjetnine stekli posve legalno jer Bilich nije, navodno, Općini plaćao najam.

Općina Bilicheve slike prodavala po smiješno niskoj cijeni

”Slike smo stekli na sudskoj dražbi. Zbog potresa koji se dogodio u Petrinji odlučili smo ih ponuditi na prodajnoj izložbi. Za prodaju smo odredili 18 slika različite tematike čija je procijenjena vrijednost u rasponu od 1.500 do 30.000 kuna, izjavio je tijekom 2021. načelnik Općine Lovran Bojan Simonič, a objavio je Novi list.

Steve Ravic je, prema pisanju Novog lista, tada reagirao naglasivši kako Billich smatra da je gesta koju je izvela Općina Lovran uvredljiva i za umjetnika, ali i za žrtve stradanja u Petrinji čija se tragedija koristi za upitne svrhe. Napomenuli su da je vrijednost umjetnina daleko veća no što je to procijenila kompanija Quadro Nero te usporedi li se procjena s onom od službene prodaje Billicheve Galerije u Sydneyju, očito je da je cijena i do deset puta manja nego što bi po njihovoj procjeni trebala biti.

Također, su naveli da akcija jako šteti Billichevu brendu i proturječi legitimnoj vrijednosti i službenoj prodajnoj cijeni Billichevih umjetnina koje je odredila Billich Merchandise Pty. Ltd. Osim toga, Ravic je naglasio da je sam Billich uz njegovu i pomoć svojih suradnika u dva navrata pokušao otkupiti vlastita djela, za koja on smatra da su nepravedno došla u ruke Općine te da za to nije dobio povratnu informaciju, pisao je Novi list te dodao i reakciju načelnika Lovrana:

”Slike su nedvojbeno vlasništvo Općine Lovran, ona je to stekla legalnim putem i kupila ih je. Ja sam stupio u kontakt s gospodinom Billichem još prije nekoliko godina, ali je kroz cijelo razdoblje izostala neka ozbiljna ponuda za otkup tih”, izjavio je tada načelnik Općine Lovran Bojan Simonič za Novi list

FOTO: Snimio Damir Kramarić

‘Čak 175 obitelji iz Toronta zbog Trudeauovih zabrana preselilo je u Zagreb i na more. Odlično im je’